Situacija

Tradicionalni način na koji su proizvodne tvrtke strukturirane i posluju je u procesu mijenjanja. Suvremeni trendovi kao internacionalizacija, razvoj informatičkih tehnologija, dinamika tržišta vode k situacijama u kojima uobičajeni principi razvoja i proizvodnje koji dolaze iz vremena masovne proizvodnje i stabilnih tržišta, više nisu adekvatni. Utjecaj otvorenih tržišta, pad troškova transporta i mogućnosti novih informacijsko-računalnih tehnologija, vode k suradnji tvrtki bez obzira na njihovu geografsku lokaciju. Stoga su različite istraživačke grupe širom svijeta analizirale značajke suvremenog razvoja proizvoda te predložile čitav niz vodilja koje govore kako organizirati i upravljati razvojnim procesima i procesima proizvodnje, sa ciljem lakše prilagodbe novom načinu poslovanja.

Očekivane karakteristike proizvodnih tvrtki u budućnosti su:

  • Tvrtke se moraju orijentirati na prilagodbu svojih proizvoda individualnim kupcima te ponudu usluga vezanih uz proizvod nakon isporuke. Masovna proizvodnja serije istih proizvoda, će biti zamijenjena s rješenjima konstruiranim specifično za određenog kupca, uz kombiniranje ekonomskih prednosti masovne proizvodnje s individualizacijom koja se može ostvariti fleksibilnim proizvodnim sustavima. Fokus ovakvog pristupa je u trajnom povezivanju, analiziranju i razumijevanju potreba kupaca.
  • Prodaja, razvoj i proizvodnja proizvoda i usluga će se nužno odvijati u mreži koja uključuje različite tvrtke obzirom da proizvodi i usluge postaju sve kompleksniji te će biti potrebene najrazličitije kompetencije u njihovom razvoju. Važno je naučiti kako prepoznati partnere za buduće projekte te uspostaviti suradnju koja naravno uključuje dijeljenje zarada, ali i rizika među pojedinim tvrtkama koje surađuju.
  • Tvrtke ubrzano postaju prepoznatljive prema znanju koje posjeduju njihovi zaposlenici. Individualno znanje zaposlenika i njihova kompetentnost postaje kritičan faktor za uspješan razvoj i proizvodnju. Važan aspekt jesu mogućnosti informatičkih tehnologija u modeliranju neformalnih znanja i informacija, čime individualno znanje postaje eksplicitno, a tako i lakše djeljivo s drugim suradnicima unutar tvrtke ili izvan nje.
  • Tvrtke moraju biti sposobne prilagoditi se i izvoditi nepredviđene promjene. Zaposlenici moraju biti sposobni prilagoditi se promjeni zadataka i suradnji s ljudima koji imaju drukčije tehničko znanje ili dolaze iz različitih kultura. Principi "top-down" upravljanje postaju sve manje dominantni, a individualni zaposlenici imaju veću slobodu, a time i odgovornost.

Za hrvatsko gospodarstvo, ključno je razumjeti promjene koje se događaju na svjetskom tržištu znanja te napraviti nužne promjene u vlastitom strukturiranju te postojećim procesima razvoja i proizvodnje u svrhu pozicioniranja i prilagodbe trendovima i potrebama proizašlim iz internacionalizacije, globalizacije i dinamične prirode svjetskog tržišta.

Poseban je izazov u analizi tih promjena i njihovom utjecaju na tvrtke, te prilagodba postojećih metoda i alata hrvatskim uvjetima, kako bi se lakše obavila nužna transformacija hrvatskog gospodarstva u gospodarstvo temeljeno na znanju.